Naravno, pastrmke ne nastanjuju sve vode u kojima ima smuđa i štuke. Ipak, ako ih ima, budite sigurni da ovi predatori to dobro znaju, te da će rado uvrstiti ovaj sočan plen u svoju ishranu. Pogotovo štuka može da napadne, proguta i svari odraslu pastrmku, naročito tek izmre­šćene, umorne primerke, ali naravno da i male pastrmke privlače pažnju predatora. Gde možemo naći pastrmke, štuke i smuđeve zajedno? Pre svega, u mnogim hladnijim jezerima. U južnoj i srednjoj Evropi to su jezera na nešto većoj nad­morskoj visini (minimum 500-600 m). Kako se ide ka severu, povoljan habitat za pastrmke postaju i niže vode, da bi ih na severu, recimo na Skandi­navskom polu­ostrvu, bilo u skoro svim jezerima. Pastrmke su plodne ribe, i sve što im treba da prežive i namnože se je pristup nekoj pritoci sa dobrim lokacijama za mrest.
   Posebno su zanimljive vode koje se nalaze na putu morskih pastrmki ka mestima za mrest, kao i povratku tih riba nazad, ali i njihove mlađi. U ovakvim jezerima će i štuka i smuđ često boraviti na ulivima i izlivima reka i pritoka i u zasedi čekati migraciju mlađi pastrmke.
   Studije sa danskih jezera su pokazale da su štuka, a posebno smuđ, neverovatno uspešni u desetkovanju populacije migrirajuće mlađi pastrmke. Ova mlađ će obično krenuti put mora sa jednom do pet godina života, pri dužini od 15-30 cm. Taj put je pun opasnosti, jer studije pokazuju da je u nekim rekama i do 90% mlađi bivalo pojedeno na putu do morskih stani­šta. Čak i polno zrele morske pastrmke, koje obično tada imaju od 40-45 cm, u velikoj su opasnosti kad krenu uz reke od kasnog jula pa sve do novembra i moraju da prođu kroz jezero na putu do mresnog područja. Dok ih smuđ još i može ostaviti na miru, štuka definitivno neće, posebno ne u povratku sa mresta, od decembra do februara, kad budu mršave i izmorene.
   Štuke i pastrmke se sreću i u lagunama slabo slanog Baltičkog mora. Populacije pastrmki iz ovih voda obično obitavaju u pli­ća­cima, gde se hrane gamarusima, rači­ćima, gregorcima i glavočima. No, povre­meno i lovac postane plen, pa pastrmke, iako spretne i sa brzim refleksima, završe u čeljustima gladnih štuka. To se obično dešava iz zasede, kad štuka izleti iz trave i usisa pastrmku u munjevitom i eksplo­zivnom napadu.