Osim varaličarskih ulova, u ovakvim saznanjima nam mnogo mogu značiti i analize želudačnog sadržaja riba koje sa vode ponesemo. Iako godišnje pojedem tek nekoliko smuđeva (jer ve­ćinu svog ulova puštam), kada bih sumirao rezultate analize onoga što su smuđevi koje sam kroz godine i godine poneo jeli, mogu da kažem da je, kada izuzmem ribe koje u stomaku nisu imale ništa, a takvih je bilo barem pola, tek nekoliko njih u stomacima imalo kauglere. U drugima sam nalazio balavce, vretenare, deverike, babuške kakve ni ozbiljni štukaroši ne koriste kao živi mamac, a nekoliko puta se desilo da moja lovina u stomaku ima smuđeve kakve su na istom mestu lovili oni koji bacaju samo šediće ‒ smu­đarke od 15-20 cm. Takođe, baroni obožavaju rakove, a oni su u proseku mnogostruko gaba­ritniji zalogaj od belice veličine malog prsta.
   Sve ovo je meni savršeno prihvatljivo, jer na predrasudu o smuđu kao ribi koja jede samo sitan plen uzane forme nikad nisam pristao. Ako se malo zamislimo, to je i logično. Mesta na kojima smuđevi, pogotovo iz većih voda, provode većinu vremena, i nisu baš idealno stanište za jata veselih kauglera; njih nastanjuju sasvim drugačije vrste i veličine riba, a grabljivac, naravno, neće propustiti da pojede najdostupniji plen, pogotovo ako mu taj plen vršlja po dnevnoj, a i spavaćoj sobi. Takođe ne treba zaboraviti i to da ništa nije lakše nego

uloviti sitnog predatora zauzetog pokušajima da i sam nešto ulovi.
   Još jedna od prednosti mamaca većeg gaba­rita je i ta što oni na ili u sebi mnogo lakše nose i veće i ozbiljnije udice, koje mnogo bolje drže lovinu. Jeste da smuđ nije preterano borbena riba (mada na odgovarajućem kom­pletu zna da pruži sasvim lep užitak), ali i te kako zna da, kada ga već vidimo na suvom, otrese glavom i oslobodi se udica.
   I iskustva onih koji love živim mamcem nam često neće biti na odmet, jer iako veoma često i uspešno hvataju "barona", prevashosno na kauglere, ima i drugačijih primera. Znam veliki broj onih koji su utvrdili da na njihovim vodama žive i krupniji smuđevi tek kada su povećali veličinu mamaca na koje love, a takođe sam više puta video lepe ulove smuđa ostvarene pri lovu štuke, na mamce i pribor koji su njoj na­me­njeni.
   Limit veličine mamca u lovu smuđa sam sebi postavio na sledeći način: jednostavno koristim maksimalno velike varalice koje komplet kojim lovim može lepo da izbaci i vodi, odnosno koje u nešto jačoj vodi mogu da potopim na željenu dubinu razumnom količinom olova. Ovi limiti rezultiraju time da najčešće bacam šedove od 10 do 14 cm, te tejlove od 14 do 17, kada na dubokim pozicijama sa brzom vodom moram koristiti natprosečno teške glave.