Varaličarenje mladice na Vrbasu

Vrbas, priča za sebe

Oktobarsko jutro, budim se u 4 h ujutru, po ko zna koji put ove sedmice. Sjedam na rub kreveta i pokušavam sam sebi objasniti zašto krećem na vodu prije svitanja. Lijeno ustajem, spremam se... Sat vremena kasnije sam kraj Vrbasa, prvi zabačaj ide u vir. Snažan udarac, kontra, prelijepa borba i ona je tu, vrbaska kraljica bukova, njeno veličanstvo mladica...

Piše: Vladan Kos

   Kada pišeš o svojoj rijeci, o rijeci koju voliš, za koju si se vezao, koja jedno­stavno ne samo što teče kroz tvoj grad nego i kroz tvoje vene, onda je teško ostati ravnodušan. Rijeka čiji brzaci, bukovi, sedre i kanjoni jednostavno plijene i zovu da tu ostanete da ne bi nešto propustili, da vam nešto ne promakne, jer čekate svakog trena da se nešto desi, da prelijepa kraljica bukova izađe iz svoje rupe, poganja oprez­nog lipljena ili nekog neopreznog škobalja ili mrenu koji u tom momentu gule travu sa kamena; jednostavno, rijeka na kojoj možete doživjeti najbolje što ribolov može pružiti.
   Od nekih pedesetak km toka Vrbasa kojim gazduje banjalučko udruženje ribara, oko 30 km otpada na salmonidni tok, na kome je dozvoljen isključivo ribolov vještačkim varalicama i mušicama. To je upravo i dio toka na kome provodim najviše vremena, ali ne zapostavljajući ni donji tok Vrbasa, tzv. gradsku zonu, koja raspolaže solidnom populacijom kako bijele ribe, tako i salmonida. Razlog za djelimično zaobilaženje ovog dijela toka leži u činjenici da se radi o dosta mirnijem dijelu rijeke, koji ima više prepreka, kao i ogromnu količinu bijele ribe, pa je uhvatiti mladicu ovdje znatno teže.