Već narednog puta kada sam, ovog puta sa grupom gostiju, pecao na istim terenima, baš na tom sjajnom viru u Mednom ulovio sam kapitalnu mladicu dužine preko 115 cm. Za ovu malu "nepreciznost" u procjeni dužine ribe kriva je situacija kojoj je "kumovala" moja uobrazilja. Uvijek kolege mladičare savjetujem da poštuju veliku ribu i budu sasvim koncentrisani dok je ne izvade na obalu. Ovog puta, nakon što je uzela na nekih 40 metara daleko i pružila mi sjajnu borbu, došla mi je pred samu obalu već prilično umorna. Umjesto da rutinski privedem borbu kraju, dobio sam fiks ideju da štap predam u ruke dragom gostu i prihvatim se kamere da snimim tu scenu. Provukao sam ozbiljnu mladicu kroz stijenje nekih dvadesetak metara uzvodno, pozivajući gosta da siđe sa uzvišenja i prihvati moj štap u ruke. Na samom kraju se ispriječila jedna grana ispod koje sam se počeo provlačiti sa sve mladicom na udici. U trenu kada je od vrha moje "motke" do ribe bilo svega metar, mladica je "prokuvala" još jedanput. Onom posljednjom snagom, u želji da se oslobodi Galaminog silikonca privezanog na debelu pletenicu otvorila je trokuke i nestala u dubini tog fantastičnog vira.
Emil, koji je u međuvremenu dotrčao, noseći svoju kameru u ruci u želji da snimi akciju, kako je kasnije kazao, vidio me je kako sjedim s laktovima oslonjenim na koljena u nekoj vrsti nijemila. Prosto nijesam mogao da povjerujem da sam na tako diletantski način ostao bez ovjere odličnog ulova. Digao sam nos i zato ‒ dobio po njemu.
Mladičar se uči dok je živ.