Georg je bio zabezeknut. Trebalo mu je pun minut da ukapira da na štapu držim ozbiljnu mladicu. Urliknuo je ushićeno i otrčao da brijega da osmotri da li je to ta zbog koje smo došli. "Da, ona je - vrištao je - to je ta! Ima više od 120 cm!".
   U izuzetno jakom protoku vode ozbiljna riba se borila kao lav. Nakon što je mamac uzela gotovo neprimjetno, onako kurvinski kako velike to znaju da urade, dala se u sumanuti bijeg nizvodno, izvlačivši mi više od 100 metara pletenice u cugu. To se ponovilo dva puta, i tek sam je nakon cijelih 7-8 minuta uspio nekako umiriti. Trodjelni Robyjev vobler (dekor klijena, trokuke WMC "Spark Point") je napala nekih tridesetak metara nizvodno od mjesta na kojem sam bukvalno provirio da zabacim. Samo su mi stopala bila na kamenu i nijedan jedini korak niz ili uz vodu nijesam bio u stanju da načinim. Ozbiljna riba je divljala na drugom kraju pletenice ("Power Pro" 0,36 mm) i nije davala ni najmanje naznake skorog umora. Moj snažni štap je bio presudan da se riba prvo dobro ubode (kontre nije bilo, niti sam ga kasnije mogao dići od površine vode), a onda i u dva navrata zadrži pomahnitalu ribu da ode sasvim niz vodu, kako je kanila.

   Georg je ushićeno posmatrao borbu na život i smrt ribe koju su toliko kleli posljednjih mjeseci. Telefon mu je bio svije vrijeme na uhu, prenosivši informacije drugarima koji su svi do jednog, u minut, saznali sta se dešava na njihovoj vodi.
   Imajući iskustva sa ozbiljnim ribama, nijesam povlačio nijedan pogrešan potez. Adrenalin je skočio samo prilikom uboda ribe, i odmah zatim sam počeo da uživam u sjajnoj borbi. Ipak, imajući na umu skorašnje susrete s ozbiljnim ribama (četiri kapitalne u posljednjih godinu dana), znao sam da se nešto čudno dešava i da riba, iako ima 120cm, ne može da mi pruža baš toliko jak otpor. Nakon 15 minuta borbe nijesam bio u stanju da igru počnem da kontrolišem na način na koji to inače uvijek radim. Zamolio sam drugara da se primakne ribi i sa visine osmotri da joj nije kojim slučajem trokuka zakačena za leđa ili stomak, jer kada se tako nešto desi, borite se znatno većom snagom nego li to gabarit ribe koju imate na udici realno zahtijeva. Kako je Georg viknuo, osmotrivši ribu, da je dobro uzela vobler, ustima ("Vollgenommen"!), shvatio sam da joj mamac stoji poprečno u raljama te da su joj usta stalno otvorena. Na taj način sva silina snažnog brzaka ulazi u usta ribe i opterećenje na štap postaje mnogo snažnije.