Nakon cijelih 30 minuta borbe (Georg je, naravno, mjerio) prelijepa alpska grabljivica se našla u mojim rukama. Pahuljice koje su mi se topile na licu nijesu mogle da me trgnu iz stanja opijajućeg osjećaja uspjeha. Lovac ulovio plijen! Veni, vidi, vici!
   Gledao sam u okomite vrhove Alpa, duboko, dijafragmom, udisao čist leden vazduh kojeg je povjetarac donosio sa njih ‒ moment za pamćenje. Za ovakav čas se postaje ribolovac. Za ovo se živi.

   Nakon nekoliko fotki i pažljivo odstranjenog voblera iz čeljusti, bio sam spreman da mladicu vratim u vodu. No Georg me je bukvalno vukao za rukav ubjeđujući me da ribu treba da uzmem, i da mu telefon non-stop zvoni od poziva kolega koji me bukvalno mole da tako uradim. Na pamet mi nije padalo da ribu ubijem, ali sam se našao u situaciji u kojoj sam morao brzo da odlučim, vodeći računa da domaćine ni na koji način ne uvrijedim.