Nani, koji je sve ovo ipak doživljavao kao manju ekskluzivu nego ja (jer tu živi i može da peca kada poželi), još je i mogao da malo odspava, ali ja sam se dva sata vrteo na sedištu i u 3 am, kada je već počelo da sviće, misiju spavanja u kolima proglasio za neuspešnu, probudio druga i pokušao da ga ubedim da nastavimo pecanje: "Krupna pastrmka lovi sada, u samo svitanje, od 3 do 5 imamo šansu da je uhvatimo, posle kada ogreje ‒ teško."
   U polumraku se spustismo do vode i krenusmo sa bacanjem. Milovan je bio nekih stotinak metara daleko od mene, tek da jedan drugom ne plašimo ribe. Pošto je voda bila sa minimumom svetlosti, odlučio sam da kašiku zamenim povećim spinerom radi jače vibracije. Odabrao sam Lav Dacho 3 zlatne boje, relativno težak spiner koji lako postiže i održava dubinu. Zabacio sam ga daleko i pustio da potone na 7-8 m dubine. Cimnuo sam kratko da se zategne struna i leptir proradi, pa krenuo veoma lagano, da se krilce jedva okreće. TUP! Bio je to odsečan udarac, kao krupan klen. Udario sam finu kontru i registrovao pun štap. A onda je riba silovito krenula! Prvo je išla u desno i dalje od obale, odmotavši 10-15 m konca. Potom se okrenula, pa jurnula krajnje levo, opet odmotavši desetak metara konca. Bio sam 100% siguran da imam jednu od velikih jezerskih pastrmki i samo sam čekao siloviti dril ka sredini jezera. Ipak, uz maksimalno naprezanje štapa ribu sam zadržao na daljini od 40-50 m, a potom krenuo da je dovlačim.