Proljeće na Vrbasu
   Kraj marta i početak aprila je period kada pecamo pastrmku na Vrbasu, a vrijeme kada mladice izlaze na mrijest. Prelijepi prizori ganjanja mužjaka na plitkim prelivima i brzacima, velike ženke koje vrijedno kopaju svoja trla jednostavno vas ostave bez daha. Često pod izgovorom čuvanja trla, ostajemo satima bez želje da uopšte pecamo drugu ribu, gledamo prelijepe prizore igre mladica kao i pohlepnih lipljenova, koji su tek izašli iz mrijesta, a koji su tu uvijek prisutni da pojedu pokoje zrno ikre koje voda odnese. Ovaj voajerski posao je toliko zanimljiv i čudan da niste ni shvatili da već satima stojite na tankoj grani drveta koja se njiše na vjetru, pa se sami zapitate zašto baš tolika ljubav prema ovoj rijeci i ribi. Nažalost, ni mrijest nije moguće u potpunosti sačuvati, a najveći neprijatelji prirodnog mrijesta mladice su čovjek i hidroelektrana. Nesavjesni idioti često raubuju (grebu) velike ribe i zadovoljavaju svoje morbidne prohtjeve i neljudske nagone da se pohvale nekome kako su oni ti koji je mogu uhvatiti. Drugi problem je hidroelektrana, koja svojim radom u vrijeme mrijesta često pravi prevelike oscilacije vodostaja, pa se dešava da ikra nakon naglog pada vodostaja ostane na suhom. Sve ovo "kraljica" preživi, izbori se, izmrijesti se i opet opstane, jer ona je izgleda navikla na prisustvo čovjeka, naučila je da živi sa njim.