Dok narednih nekoliko zabačaja voblerom, maksimalno koncentrisan, pokušavam da postignem kretanje teško povređene i uspaničene ribice ne bih li one dve brancinske bitange naterao da ponovo izađu iz svog skrovišta, krajičkom oka sam zapazio da se na površini mora skroz levo uz kameni rt nešto čudno dešava. Podigavši pogled, vidim penu i stotine gavuna u vazduhu. Plava riba! Desetak raubova u krugu, vidim i predatore, nekoliko kilograma teške ribe, pretpostavljam lucevi ili krupne palamide. Dok užurbano vadim vobler, tih desetak raubova se pretvara u bukvalno stotinu, more ispred mene na granici hica kuva. Pod penom je površina širine sigurno tridesetak metara. "Blitz" ribe kakav sam dosad video samo na snimcima.
   Puls mi odlazi u vasionu, ruke i kolena klecaju, ali nekako zadržavam taman toliko prisebnosti da u silovitom zabačaju ne odletim u more za varalicom. Brzim vođenjem sa tvičom pokušavam da imitiram sitnu ribu koja panično beži pred ogromnom grupom raspomamljenih predatora, izlazim iz zone kuvanja, a iza svog mamca primećujem talas jer ga riba prati. Napad izostaje, pa se okrećem ka kutiji i, bodući se udicama, kačim prvu sledeću varalicu za koju mislim da imam šanse.

   More pršti, lansiram Zerek Tide Trial u središte akcije, cimam, motam, stajem, puštam da leluja u tonjenju, pa ponovo cimam i motam, i ništa. Ponovo bodem prste, ali uspevam da na kopču nataknem duguljasti ručno rađeni džerkić plavih leđa sa bokovima od presijavajuće folije. Srce mi tuče u ušima. Talas mi zapljuskuje patike i zabacujem iz sve snage na ivicu opšte tarapane, koja se sve vreme pomera, i sada je već desno od mene. Vodim najbolje što mogu, opet talas prati varalicu, pa za njim još jedan, ali bez napada.