Osim škarpi, strukturu kanala čine i ulivi, tkz. šlajzevi, kojih ima mnogo, što manjih, što većih. Šlajzevi mogu biti sa ili bez ustava, a tu su i ulivi većih kanala, kao i manjih reka... Mnogo mostova i nekoliko brana sa prevodnicama dodaju još nekoliko zanimljivih struktura na listu odličnih mesta, gde se bela riba zadržava ili ima prolaznu putanju. A gde je bela riba – tu su i grabljivice!
   No, i kada tačno znate gde želite da zabacite, to nije uvek lako. Kanalska mreža DTD je zapostavljena od strane svojih korisnika i vremenom se sve mnogo zamuljilo, obale su zarasle u travu, lokvanje, trsku i rogoz ... Da bi se lepo lovila bilo koja riblja vrsta, treba praviti mesta i krčiti prolaz do same vode. Priobalni pojas je pod travom i proteže se na pojedinim potezima sve do prve škarpe, a i preko toga. Taj obod trave sa rupama u njoj je odlično mesto za skrivanje štuke. Tu je i taj prelaz, obično sa nekih 1,3-1,5 m na 1,7-2,3 m. Sredina samog kanala se "vrti" oko 3-3,7 m, i to je neka dubina koja se proteže na 40 km kanalske mreže gde ja lovim, a gde je širina kanala između 45-52 m. Prema brani Kajtasovo, već od krivine kod Orešca, kanal se širi, i kod same brane širok je oko 60-70 m. Tu seče i staro korito reke Karaš, pa je na nekim delovima dubok preko 5,5 m. Dalje nizvodno, ispod brane, tj. prema ušću u Dunav, širi na nekih 80-90 m, i kod okretnice je širok čitavih 110 m, uz presecanje starog korita i sa rupama dubine između 6 i 7 m.
   Iako na prvi pogled ovaj jednostavan kanalski sistem izgleda ravno i kao da nema mnogo mesta gde bi se grabljivice sakrile, verujte da nije tako. Ima mnogo valovitog dna i mesta gde su ostali delovi starih panjeva i korenja stabala, te mnogo pokidanih sajli od velikih radnih mašina. Te sajle su vremenom okupile oko sebe mnogo raznog krša i granja, i sve to grabljivice koriste kao svoje zaklone. Vremenom su i mnogi ribolovci potapali krš i panjeve, obarali stara stabla uz samu vodu, i tako obogatili vodu strukturom koja zadržava ribu čak i tokom zime, kada trava padne.