Otkačinjanje nervoznih klenova po mraku je stresan posao, pogotovo za mene, kome se trokraka udica dosad 6 puta zarila u šaku (dva puta završio kod hirurga), pa rešavam da skrešem po jedan krak i nastavim sa dvokrakim. Ujedno menjam i varalicu. Treća koju cenim kao pogodnu za ovu situaciju je Yogi šed od 7 cm sa "lomljenim" kljunom (kao Rapala Shad Rap), takođe žute boje. I Yogi hvata nekoliko klenova, a ja odlazim dalje obalom, jer sam siguran da će se ovo jato veoma brzo rasturiti ako ovako nastavim.
   Tražim ribe na drugim sličnim mestima, ali ih nema. Somovi nastavljaju da love dalje od obale, a jednu ribu procenjujem na 70-80 kg. Klenovi nisu baš prestrašeni, čim jedu, ali sigurnost traže u velikom jatu. Takvih jata sigurno ima na nekoliko mesta u jezeru, ali ja te noći nađoh samo ovo jedno. U povratku bacam još nekoliko puta i hvatam još dve ribe, a potom ih ostavljam na miru. Moja filozofija ribolova isključuje besomučno "bockanje" riba, već mi je draž u tome da pronađem gde su i šta napadaju, a kada se dogodi ovakav "rodeo", relativno brzo prekidam sa pecanjem, jer sve gubi draž kada postane rutina. A ovo je bilo upravo to: ribe su tu, u plićaku, gladne su, napadaju plitkoroneće voblere drečavih dekora. Uz pauze bi se mogle loviti satima, što je samo nepotrebno povređivanje životinja, bez nekog zadovoljstva za ribolovca.

    Što se prezentacije tiče, klen je i noću bio klen: nikakvo agresivno cimanje i tvičovanje, već ravno, umereno brzo povlačenje, sa ponekim diskretnim potezom vrhom štapa da vobler ubrza i jače provibrira. Probao sam i nešto brže vođenje, na pola puta do bucovski brzog, i to je dalo nekoliko riba. Nežno sporo povlačenje sa malo dužim pauzama ‒ inače veoma dobra taktika za noćni ribolov mnogih grabljivica, pogotovo po mesečini ‒ nije dalo ni udarac, što mi govori da je vibracija bila okidač, a ne silueta.

Plitkoroneći Yogi Shad od 7  cm je doneo dosta riba od prosečno 700-800 g