Tog dana, kao i uvek pri uslovima male i bistre vode, varalice sam bacao uzvodno, iz prostog razloga da svojom pojavom ne bih uplašio pastrmke. Vodim ih malo većom brzinom od brzine reke da bi prozivele vibraciju dovoljnu da riba može da je oseti. Pastrmka tada izlazi iz svog zaklona i kreće za varalicom. E, onda je moja. Trudim se da je što manje držim na suvom, samo koliko mi je potrebno da pažljivo skinem udicu, fotografišem je i pustim nazad, što uspevam da obavim za ne više od petnaestak sekundi.