Drug koji je pecao na kruškicu za to vreme nije imao ni udarac, pa mu dadoh ovog MC-a, a ja stavih Yogi šeda. Tada krećemo obojica da hvatamo, što nam govori da mali kruškasti vobleri izgleda nisu dobar izbor, iako lepo vibrijaju i (plus) zveckaju. Razlog za to nađoh u velikoj količini beovica na površini, koje klenovi očigledno nemilice jedu. Vibracija jeste presudna, ali suprotno mom zaključku sa prvog pecanja, očigledno je veoma bitna i silueta.
   U tom kontekstu stavljam Borac tvič od 8 cm, koji je verna imitacija beovice, i hvatam još jednog debelog klena. Tu prekidam sa pecanjem kako ne bismo uplašili jato. Sedim pored druga i pomažem mu u bezbednom otkačinjanju nervoznih klenova sa udica.

   Preporučujem mu da i on napravi pauzu, pogotovo što Deki još nije pristigao, a znam da je željan da se upiše. Evo napokon i njega, stavlja Bradin vobler od 7 cm plave boje i brzo hvata tri ribe, od kojih su dve bile preko kilo. Da nije bilo Dekija, ostao bih ubeđen da je SFC dekor bitan deo ove slagalice, ali izgleda da nije neophodan, već samo poželjan detalj.
   Svi pravimo pauzu, tiho pričamo, bacimo nekoliko puta, uhvatimo ribu, pa pauza. Nakon što smo se svi lepo "izmeračili", pada dogovor da prekinemo sa bockanjem klenova i odemo na smuđa.
   Bilo je to poučno pecanje, nadam se i inspirativno za vas koji ste dobili želju da noću potražite klenove. Leto i prva polovina jeseni su pravo vreme za to, ali nemojte se libiti da pokušate ni kasnije, tokom novembra. Klenu nimalo ne smeta hlađenje vode, i on upravo sada, u jesen, najintenzivnije jede. Da li će se i u kom obimu i tada na vašim rekama i jezerima hraniti noću, teško je reći, ali najveća draž ribolova je upravo u otkrivanju nečeg novog, a ne u odlazak na "sigurice". Probajte manje poznato. Izađite iz granica komfora. ●

Dejan je na plavi Bradin vobler od 7 cm uhvatio klenove od 1100 i 1200 g