Prezentacija je bila ovakva: zabačaj blizu jatu crvenperki ili ka mestu na kome sam pretpostavljao da će ih biti, te sitan džig u srednjem sloju vodenog stuba, bez puštanja na samo dno. Dno sam izbegavao kako zbog vegetacije, tako i ceneći da su jadranske, kao i "kontinentalne" crvenperke, ribe koje su više orijentisane na srednji sloj i površinu.
   Odabrani sistem i prezentacija su se pokazali kao pun pogodak, jer su odmah usledili i brojni oštri udarčići, veoma slični udarcima sitne morske ribe, mnogo energičniji od većine kontinentalnih ribica koje lovimo gumicama. Već druga kontra je dala i ulov, majušnu crvenperku koja je uzela crva. Posle nekoliko primeraka od celih 5 do 10 cm, malo dalji zabačaj uz kanalić, ka lokvanjima, rezultirao je i za nijansu snažnijim udarcem. Posle divne borbe, izvadio sam i prvu ozbiljniju "ploticu", nešto dužu od mog dlana: punih dvadeset centimetara. Ova, za mene kapitalka, uzela je sečenog sandeel sluga.
   U svakom od narednih nekoliko ribolova lovio sam po dvadesetak ovih ribica, raspoređenih u tri generacije: pet i nešto preko centimetara, zatim one od desetak, te najveće od dvadeset i nešto centimetara. Veće nisam viđao, ali mi je Goci rekao da je poznati hrvatski mušičar Aleksandar Puškadija na donjem toku Neretve lovio i crvenperke od preko 2 kg! U svakom slučaju, verujem da bi uz samo malo više truda što se odabira terena tiče, ulovi od preko pola kilograma bili mogući.