Vrbas je bio poslednja reka na kojoj sam trebao da pecam na SP u BiH. Mutan i u porastu, ličio je na sve sem na mušičarsku vodu. Raspored riba je bio još lošiji nego na Sanici (treća i poslednja zamerka). Ribe je bilo u prvoj petini staze. Ja dobijam zadnji deo staze. Sektor br. 20. Mesto je bilo užasno, samo jedan brzak, bez kontratokova. Od 200 m reke svega poneki kvadratni metar sa naznakom da tu možda ima ribe. Iza jednog kamena, jedan udarac. To je bilo sve za tri sata pecanja u sektoru. Kako se bližio kraj, oblaci su dolazili i gomilali se iznad nas. Pritajeni strah da će nešto poći kako ne treba postaje sve opipljiviji. Svakim minutom sam bio bliži upisivanju nule, ali nisam odustajao do poslednjeg zvižduka sudije. No, ništa se nije javilo...

Trening na Vrbasu u Donjem Vakufu