Priča sa naslovne strane

Kapitalac uz jutarnju

kafu

Piše: Ivan Damjanović Damjan

   Sada već kao po tradiciji, svakog leta idem u goste kod svog prijatelja Neškija, na Veliku Moravu. U svojoj vikendici, on kraj reke organizuje druženje za prijatelje. Ribolov nije u prvom planu, ali obavezno koji put i zabacimo, tek da začinimo tu, pre svega, ribolovnu zabavu. Tako je bilo i 22. i 23. avgusta 2015.
Velika Morava je prelepa reka. Skroz drugačija od Save, na kojoj obično pecam; Sava je mnogostruko veća, dublja i drugačijeg toka. Iskreno, nikako da prevarim tu za mene "čudnu" moravsku boju vode, koja je skoro pa uvek, za moj pojam, zamućene braonkaste boje. Dok se u subotu kasno posle podne na ražnju okretalo pile (krupno kao ćurka), Neški i ja smo probali da upecamo klena u obližnjim brzacima, ali nismo imali sreće, kao ni ono "pile", koje je, ispečeno na šljivovom drvetu, stvarno bilo ukusno. Posle večere se do kasno u noć pilo, i beše to zaista nezaboravno druženje, mada je pitanje ko se čega seća posle ispijenih nekoliko flaša dobre rakije i mnogo piva.
   Potom je trebalo poraniti i "okupati" varalice u Moravi. Snage za to imao je jedino Neški, koji je zabacio oko 5 h. Mi ostali se, ipak, nismo mogli odvojiti od kreveta, fino ušuškani u prohladnom jutru. Znam, očekivali ste da sam ustao u cik zore, dok je Morava isparavala budeći se sa prvim zracima sunca, ali nije bilo tako, bio sam lenština. No, ispostaviće se da je to bila dobra odluka, te da sam ustao baš u pravo vreme.