Ovo je, u najkraćim crtama, prezentacija šedića pogodna za kasno jesenji i zimski ribolov grgeča, ali to nije tema ovog priloga, već samo njegov uvod. Sve prethodno navedeno je zato da bi se pokazala suprotnost sa jednom prezentacijom koja "radi" u toplijem delu godine, kada je grgeč pun adrenalina i spreman da pujuri i za mnogo bržim zalogajima. Naročito je efikasna krajem leta i u prvoj polovini jeseni, sa septembrom i prvom polovinom oktobra kao špicem.
   Upravo u tom periodu dobre aktivnosti grgeča jedna njegova fizička osobina može mnogo da nam olakša varaličarenje: dobar vid! Naime, poput pastrmke i klena, grgeč vidi odlično. U tom kontekstu je od suštinske važnosti omogućiti mu da vidi plen, makar on od njega bio predaleko, makar prošao prebrzo. Veoma slična paralela se može napraviti upravo sa lovom pastrmke, i to na tvič voblere. Oni se mogu povlačiti čak i plitko, a na njih se dižu pastrmke sa dna ili izleću iz granja i stena udaljenog i po nekoliko metara. Iako je plen daleko, čak i u zoni koja nije bezbedna (većina riba ne voli površinu i otvorenu vodu, jer se tu oseća ugroženo), grabljivac izlazi iz skloništa i besno juriša na plen. To isto važi i za "vruće" grgeče: agresivna prezentacija ih privlači, mamac iznad njih lakše vide nego onaj ispod njih, za njim izlaze iz skloništa i ne libe se da zaplivaju ka višim slojevima.
   Ukoliko ih nađete u nekim srednjim slojevima, teški tonući tvič vobleri su najbolji izbor. Ipak, ako su pri dnu, ribolov voblerom oduzima previše vremena zbog sporog tonjenja mamca, plus može biti nezgodan po vaš džep zbog čestog kidanja. Dakle, za sve dubine preko 4-5 m, kao i za ribolov pri dnu, džigovi su daleko bolji izbor. U moru različitih džigova za grgeča, u ovom delu godine prednost dajem silikonskim šedovima, i to onima dužine 4 do 7 cm.