Pognute glave, poražen činjenicom da sam svojom nulom doprineo padu celog tima na tabeli, penjem se ka mestu gde čekamo autobus. Dolaze Italijan i Španac. Obojica su imali ribe. Pitam se u sebi kakvo im je mesto bilo, šta su koristili. Sudija koji je kontrolisao Španca priča mi kako je ovaj u poslednjim minutima dva puta ronio ceo, dok štap viri iz vode, i borio se sa lipljenom kojeg je, srećom, izvukao. Čovek je bukvalno rizikovao da se udavi zbog ribe i tima. Posmatram ga, ćelav, onizak, svaka emocija mu se ocrtava na licu dok pokušava da sazna šta su njegovi uradili. Tog jutra je bio uviđajan i pozajmio mi jedan od svojih meredova, jer sam ja svoj zaboravio u sobi. Tada sam saznao da je bio i svetski prvak. Kažu, mašina za pecanje.