Na početku jeseni, akcenat je na samoj ivici vegetacije i otvorene vode. To je lokacija gde će aktivni basovi boraviti, pogotovo u periodu od sat-dva pre mraka (jutarnje izlaske, zbog obaveza, gotovo uopšte ne praktikujem, a i sa zahuktavanjem jeseni popodnevni ribolov mi je mnogo prijatniji). Dobar broj riba boravi i ispod vegetacije i raspoložene su za hranjenje, ali na ta mesta više obraćam pažnju kako jesen odmiče, a u vegetaciji koja postepeno počinje da se povlači nastaju rupe i otvori koje basovi obožavaju. Kada ove pozicije ne daju rezultate, riba je obično dublje, u središtu pojaseva sa vegetacijom, i onda varalice vučem preko pojaseva trave. Na svakom izlasku preveslam nekoliko kilometara, a obično kada se zaustavim na nekom mestu prečešljam sve što mi je u dometu, te se potom pomeram za duplu dužinu hica i ponavljam postupak. Najčešće se nigde ne zadržavam duže od petnaestak minuta. Za to vreme, ako se riba ne javi, jasno mi je da aktivnih jedinki tu nema, a ako se pak neka javi, izvlačenje jednog ili dva basa obično uplaši ostale. Posle nerealizovanih napada, basovi uglavnom ne ponavljaju atak ili će ga ponoviti još samo jednom. Period koji im je potreban da se saberu i ponovo pokušaju napad (ili da se ponovo aktiviraju nakon što sam im ulovio i pustio komšiju) gotovo nikad ne čekam, eventualno u povratku dva-tri puta pokušam na pozicijama na kojima je bilo nerealizovane aktivnosti ribe.