Kakva kafana, takvi i gosti

   Rodili se iste godine, u aprilu. Mali Perica Srebrić merio 3,6 kg, Đurica Srebrić tek koji gram. (Đurica je smuđ, naravno). Za razliku Perice koji sisa li, sisa, Đurica svu svoju klopicu mora i da pronađe, i da ulovi sam. Kad dovoljno odraste, pravi konačni zaokret sa beski­čmenjaka na kičmenjake (ribice). E sad, nikome ne treba objašnjavati koliko se obrasci ponašanja i hranjenja malog, srednjeg, velikog i kapitalnog smuđa razlikuju. U nešto manjoj meri, isto to važi i za ponašanje kauglera (beovica). Efikasnost u lovu zavisi od poznavanja navika plena; kako smuđić napreduje iz perolake u bantam (velter, srednju, polutešku...), tako je prisiljen da uči obrasce ponašanja sledeće uzrasne kategorije kauglera, zaključno sa "petardama" od 18-22 cm. U adekvatnim uslovima, krupni Srebrić ih tuče k'o ja ćevape! Nasuprot ovome, sreću se situacije/lokacije u kojima smuđevi gotovo nikad ne piruju na površini. "Dežurne krivce" tada izigravaju "peševi" (glavoči) i bandar(čić)i, ili danas gotovo zaboravljeni štampajzeri (vijuni). (Kad je Bog izmislio smuđa, Đavo je izmislio štampajzera). Toliko.
   Okruženje tj. konfiguracija terena ima odlučujući uticaj na stvaranje navika kod smuđa. Mentalni sklop onog sa zatravljene hagle bitno će se razlikovati od onog iz dubokog, veštačkog jezera. Prvog si prisiljen da ganjaš noću, drugog lagodno tabaš (i) danju. S obzirom na to da današnja priča započe na velikoj reci, red je da tako i završi. Veliko te mentalno prilagođavanje čeka, smuđoholičaru. Na prvi pogled, nije moguće znati ko te na novom mestu čeka ‒ plemkinje ili ‘ajduci, da shodno tome pristup skrojiš. Ponavljam, konfi­guracija terena ima odlučujući uticaj na formiranje smuđevskih obrazaca ponašanja i hranjenja. Ogledni poligon je najtipičnija tekuća lokacija, okuka.

Smuđ "razbojinik" će rado pojesti klenče od 15-20 cm ili tek nešto kraćeg bandara

Smuđ "plemić" jede sitnim zalogajima:

vijun (levo), glavoč, vretenar (desno)...