Pišu: Goran Grubić i Aleksandar Panić

   Iako je glavna sezona lova salmonida prošla sa prilično skromnim ulovima, što zbog enormne količine vode koja je više tutnjala nego tekla rečnim koritima, što zbog evidentno narušenog ribljeg fonda, ipak je bilo i reka i perioda u kojima je bilo moguće mušičariti. Ovi ekstremni uslovi omogućili su nam da još jednom sagledamo prilagodljivost vodenih organizama, pre svega insekata, jer su uspešno odlagali svoja rojenja i pojavljivali se u terminima značajno kasnijim nego što smo navikli.
   Prateći zbivanja na rekama koje najčešće posećujemo, možemo sa sigurnošću reći da su pomenuti uslovi imali i jednu pozitivnu stranu, a to je očuvanje fonda riba veličine 15-20 cm, koji u toku sezone strada od "sportskih" ribolovaca koji love mamcima životnjskog porekla i nesavesnih kolega mušičara i varaličara kojima je kesa i dalje mera za uspešan ulov.
   Ova vodena kataklizma nam je u svojim pauzama dozvolila da koliko-toliko pecamo i obilazimo omiljene reke, a ovim tekstom želimo da opišemo svoje poslednje ovogodišnje izlaske pred zatvaranje sezone mušičarenja pastrmke.