Još jedna sitnica koju radim da im produžim život je da, ako je suknjica učvršćena samo silikonskim bužirom, s jedne i druge strane vežem nekoliko namotaja špage (konca). To radim otkad mi se dogodilo da mi kod udarca štuka precvika taj bužir i suknjica samo spadne. Takođe, na onima koji nemaju ušicu na mjestu za vezanje ili kopčanje, nego samo zakrivljenje, stavim silikonski bužir, koji spriječava kopču da klizi u bilo kojem pravcu.
   Ako kod vođenja varalica ne ide ravno, (što je dosta često kod jeftinijih, jer ili imaju prelaganu glavu naspram veličine, ili pregustu i preveliku suknjicu), treba probati malo korigirati kut (ugao) žice prema krilcu suprotno od strane zanošenja.
Kao najbolji i najdraži oblik spinerbaita mi se pokazao onaj koji ima samo jedno veliko okruglo (colorado) krilce. Težina glave koju uglavnom koristim je 1/2 oz (14 g). Dovoljno teška za neka dalja bacanja, a ne preteška za pliće terene i lagano vođenje. Boja suknjice mi nije toliko bitna kao vibracija; bijela je standard za sve uvjete, a kombinacije zelene, žute i crvene su takođe u redu.
   Vodim ga najčešće samo ravnomjernim povlačenjem, uz sitna cimanja. Tako je najbolja realizacija i najmanje promašenih grizeva. Idealan je za brzo pretraživanje terena i traženje aktivne ribe, što je na natjecanjima presudno, a kupi ga i neaktivna riba, jer ju jako provocira. Može se voditi skroz po površini, lagano "rolati" po dnu... Ma na sto načina. Dosta (najčešće starijih) kolega još ima predrasude prema ovoj ubojitoj varalici, što smatram srećom po riblji fond.