Ovaj ulov je totalno promenio našu percepciju jezera: oni kolobari na površini nisu od malih pastrmki, već od odraslih lipljanova! I mi ćemo sada, kao, da varaličarimo jezerske lipljane! Sve je delovalo isuviše bizarno, ali nam nije bila nepoznanica da se artički lipljani love na male varalice, premda nismo znali kojoj podvrsti ovaj pripada. U svakom slučaju, smanjili smo veličinu varalica na minimum (spineri veličine 1 i najmanji vobleri) i vukli ih po površini. I spljiskali još dva sata...
   U očaju sam vratio Lav kašiku i počeo brzo da je vučem po površini. Naravno, ništa. Pa sam je polako spuštao dublje i opet onako nervozno vukao, ništa... Zatim sam rešio da je spustim baš duboko. Dok je varalica tonula, osetio sam diskretan udarac i lupio kontru. Ova riba se već normalno borila i jedina dilema je bila da li je pastrmka ili zlatovčica. Na moju veliku radost bila je to arktička zlatovčica! To me je obradovalo jer je ova riba obično brojna, pa gde uhvatite jednu bude ih još. Ipak, do jedan sat posle ponoći nije bilo ni udarca, pa smo otišli u kola na spavanje. Prvi dan na jezeru Tornetrask je generalno bio fijasko, mada sam na spisak riba uhvaćenih na varalicu dodao lipljana, što me je radovalo.