Nimfe, klasične vlažne mušice i strimeri (poređani po intenzitetu korišćenja) opet su odneli prevagu nad lovom na površini, delom zato što su uslovi za pecanje stalno bili u nekom hoću-neću pakovanju, po vodi koja je retko bila stabilna. Takvi uslovi uvek pogoduju tome da se ribe hrane u dubini ma šta da voda valja, dok površinski ribolov traži stabilan i nizak vodostaj kao dobar uslov za rojenje insekata i mogućnost da ribe vide svoj plen na površini. Moramo napomenuti da je situacija, pogotovo na sasvim divljim vodama, bila potpuno nepredvidljiva, te smo mnogo puta čak i po naizgled dobroj vodi samo uživali u lepoj prirodi i osveženju, dok su ribe čuvale neku svoju tajnu ili se jednostavno hranile noću. Situacija na vodama poput Gradca, Đetinje, Ribnika i Sane bila je slična, ali je zbog očuvanog fonda riba davala veće šanse za aktivnije pecanje u okvirima koje je opet diktirao vodostaj i postojanje ili odsustvo rojenja.
   Sećanju najbliži kraj sezone opet su obeležile oscilacije nakon velikih kiša sredinom septembra, ali su ribe zbog blizine mresta, mnogo blažih meteoroloških uslova tokom celog dana (odusustvo jake sunčeve svetlosti i toplote) pokazivale mnogo više raspoloženja za učešće u zajedničkoj igri.

Gornji tok Temštice

Salmo macedonicus iz Jerme

Srednji tok Temštice

Jerma je dobar deo sezone bila mutnjikava