Petnaestak minuta kasnije smo se oprezno spuštali niz velike gromade krupnog kamena. Jedva nekako stigosmo do vode... Sam prizor je delovao ohrabrujuće: iako i dalje nije bilo ni živog ripčeta, dubina je fino rasla, u zoni zabačaja na svih 10-15 m, a krupan kamen se nastavljao i u vodi. Da sam pastrmka, ja bih ovde lovio sitne ribe (kojih, istina, nema, ali da ne cepidlačimo). Dogovorismo se da odavde ne mrdamo, prošli smo dobrih 20 km jezera, boljeg mesta od ovog nema. Što se taktike tiče, nismo imali razloga da mnogo odstupamo od onoga što znamo o lovu pastrmki na dubokim jezerima: teški spineri, kašike, metalne glavinjare, uz poneki stidljivi pokušaj dubokoronećim i tonućim voblerom.
   Uporno smo bacali, i bacali, i bacali, ali ni udarca. Ono što je davalo nadu su diskretni kolobari na površini jezera. Ja sam ih pripisao sitnim pastrmkama, pa tu nisam ni zabacivao varalice, već pretraživao slojeve na dubini od 5 do 15 m.
   Nakon dva sata čistog bunarenja, ponestalo je živaca, pa sam probao da brzo vučem kašiku po površini, ni sam ne znajući zašto to pokušavam kad deluje besmisleno. Čak sam i malo tvičkao, što je delovalo lepo, mala srebrna Lav kašika od 41 mm i 8 g se vijugala kao nadrogirana ribica.

   I onda, čudo! Nešto je počelo da prati moju varalicu, čak i da je napada, ali na način na koji ja nikada ne videh da se ijedna pastrmka ponaša. Riba je plivala metar ispod kašike, a onda bi jurnula ka površini i varalici, promašila je i u finom luku se vratila u dibinu. I tako na svaki metar. U takvim ludim manevrima ona je na kraju za kašikom stigla do obale, a ja sam lepo mogao da vidim da to i definitivno nije pastrmka. Iako se sve veoma brzo odigravalo, stigao sam da zaključim da je to ozimica, riba koja nije baš luda za velikim zalogajima, ali jeste alava. Pošto više nisam imao gde, pustio sam kašiku da tone, a za to vreme je 2-3 puta cimnuo: to je, izgleda, napokon pogodilo ovu plašljivu ribu u živac, pa je silovito zgrabila i sama se upecala. Borba je bila kratka, ali veoma napeta, to ripče od nepunih 35 cm se baš srčano borilo. Kada sam ga podigao na površinu raširio je svoje "jedro", a ja sam u šoku konstatovao da sam nasred jezera na kašiku upecao ‒ lipljana! Jadničak je progutao celu trokraku, pa smo ga jedva otkačili, ali je ipak otplivao bez previše povreda.