Tradicija
   Prvi januar, prvi dan nove godine, sezona još uvijek traje, ali ko bi baš na taj dan išao na vodu, nakon neprospavane noći i mamurnog jutra? Pametan: ne! Ali tradicija se mora ispoštovati, ma kakva situacija na vodi bila. Kada vas ukućani ujutro pogledaju i još sa nevjericom pitaju: "Zar baš moraš na vodu?", onaj zao osmijeh pun sreće im sve odgovori. Ćutke pravac na vodu da sa društvom dočekate Novu godinu i novu nafaku.
   Tako je bilo i na dočeku ove 2014. Dragan, Goran Kingo i ja, mamurni, neispavani, ali opet srećni što idemo na vodu. Pecanje smo počeli malo poviše grada, u naselju Karanovac (10 km daleko). Voda bistra, mala, nikakva, svaki kamen se vidi, od ribe, naravno, ništa. Odlučujemo da idemo uzvodno na po jedan topli napitak i poslije toga produžavamo u gornji kanjon, poviše Krupe. Raspoređujemo se po kanjonu, ja kao vozač odlazim na gornju poziciju, na već pomenuti Bijeli buk, voda nula, ali odjednom nije više bistra, naišao je talas sjerave vode bez promjene vodostaja, kao da sam znao da nešto neće biti u redu. Uzimam cofa od 15 cm, sa glavom od 18 g zbog nešto pliće vode, zauzimam poziciju na stijenama 2-3 metra iznad vode i pretražujem teren uzvodnim zabačajima 20-30 m na drugu obalu...

   Na peti zabačaj imam zaustavljanje, udaram nekoliko vezanih kontri misleći da sam zapeo za sedru, brojim u sebi i na glas ko zna koje sve psovke, kad odjednom moja sedra ide niz vodu lomeći se lijevo-desno, tako karakteristično kako samo mladica zna. Nakon kraće borbe sve je bilo jasno, na obali se, na moju radost, našla prelijepa metrašica, koju ću dugo, dugo pamtiti...
   Za mene, za taj dan pecanje je bilo gotovo, jednostavno adrenalin je učinio svoje, silazak po stijenama, prilagođavanje mjestu sa kog ću izvući ribu, slavlje sa prijateljima koje se nastavilo kasnije u kafani bili su dovoljni za taj dan...  
   Šta više reći, a da ne djeluje previše subjektivno, kao da ovo dosad nije bilo... Pisati o svojoj rijeci je teško, predstaviti je drugima još teže, jednom je zavoljeti najlakše, jer ko god je došao jednom na Vrbas, ostao je tu za cijeli život, makar svojom dušom! Vidimo se na vodi ove jeseni.

Prvi januar 2014.