Nije prošlo ni pola sata, a sreća mi se, ili je bolje da kažem pajara, osmehnula. Na nekoliko metara od čamca, u momentu kad je cof počeo da izranja tako da smo mogli da ga vidimo, samo se zabelela silueta ribe i ugledasmo "gospođu" kako se upoznaje sa gospodinom cofom! Kontra koju sam dao nije mogla biti bolja. Pravovremena, riba je blizu, a na mašinici neistegljiva upredena struna… Nema greške. Dva-tri minuta borbe u kojoj pajara iskače iz vode i pokušava da se otkači… Naposletku se setih da bi epska borba mogla i da se snimi. Izvadim telefon i dodam ga Wellingtonu.

   Nažalost, od uzbuđenja zaboravismo da snimimo scenu puštanja, ali pajara je puštena i dan-danas lovi. Prema gripu, imala je 18 lb (8,1 kg). Ribar sa Drine je došao na Amazon i odmah pokazao kako se lovi pajara. To mi je dalo mogućnost da se ponosno šepurim po kampu. Ipak, bez obzira na to šta će drugi ribolovci da kažu, više od svega želeo sam da dokažem sebi da to što se dogodilo nije samo stvar puke sreće, nego pravilnog izbora varalice i dobre prezentacije. Moj entuzijazam je porastao do maksimuma i s nestrpljenjem sam čekao naredni dan. Štaviše, probudio sam se pre pet i u iščekivanju doručka čačkao po priboru i oštrio udice.