Nastavljam pretrživati teren, menjajući silikon da bih video da li je zainteresovana za sve ili samo za nešto određeno. Sat vremena sam pokušavao, ali sada bez udarca. Već sam polako morao da krenem sa vode, jer me je dosta obaveza čekalo tog dana. Pred sam polazak reših da vratim Dingera na udicu i da bacim još 2-3 puta, pa da spakujem pribor. Dođem do mesta gde sam dobio prve dve ribe i plasiram varalicu na isto mesto, istom tehnikom. Dinger već ulazi u trsku i otežava mi vođenje, cimnem još jednom vrhom, i onda polako krenem da ga izvlačim iz vode. Varka je u momentu zastala, kao da sam zakačio neku granu, udarih kontru onako instinktivno, a onda kreće ludnica! Riba se silovito bori, beži kroz trsku pokušavajuci da se otkači, mašinica zuji, a ja već krećem da se preznojavam. Trska mi otežava borbu, ne mogu ni da ocenim kolika je, taman kad pokušam da je dignem, ona opet nađe snage za beg. Na kraju se zeleni borac predao i polako sam ga privukao, uhvatio ga za usta i podigao.
   Uh, pa ovo mi je najveći bas otkad ga pecam! Brzo izvlačim metar i on pokazuje 47 cm (do kraja repnog peraja), pravi prasac! Merim ga i na vagi, pokazuje 1510 g, i kreće fotkanje. Čuvar se opet tu zatekao, tako da mi je pomogao da slike izgledaju još lepše. Dajem mu kameru da snimi i puštanje, i ribu vraćam nazad u njeno carstvo. Krećem kući srećan i pun utisaka, planirajući sledeći izlazak što pre.