Još jednom moramo da podvučemo značaj toga da se Crnom nimfom lovi uz samo dno. Najčešće su metalna glava i namotaji olovne žice ispod tela dovoljni da mušicu dovedu u željenu zonu, ali je u uslovima zaista jake vode to ponekad nedovoljno. Zato je potrebno dodati jednu ili više olovnih dramlija na predvez, a u tu svrhu mogu da se koriste i olovne tračice (twist-ons). Svakako treba imati u vidu da li je takva praksa dozvoljena na reci na kojoj lovite, jer na nekim vodama (na primer, u Sloveniji) nije. U svakom slučaju, nimfu treba dovesti skoro do samog dna, jer ako se ona kreće u zoni koja je samo 10 cm iznad, ribe će je ignorisati. Takođe, potrebno je da se nimfa vodi uz što manje povlačenja od strane vodene struje (drag free), odnosno što prirodnije. To često nije lako, zbog toga što se voda u rekama ne kreće istom brzinom u svim vodenim slojevima. Uz samo dno postoji zona gotovo mirne vode, koju ribe vole da koriste kao sklonište, a prema površini voda teče sve brže. Pošto je naša struna na površini, a nimfa pri dnu, vrlo često se dešava da, čak i kada mislimo da sve ide kako treba, struna zapravo vuče nimfu nizvodno, brže od vodenog toka. To ponekad deluje izazovno za ribu i stimuliše je da uzme mušicu, na čemu se zasniva tzv. češki stil lova nimfom. Medutim, ima situacija i kada takva prezentacija ribama ne deluje ubedljivo i odbija ih. Tu ima dosta prostora za eksperimentisanje, ali većina autora koji su o tome pisali smatra da je ispravna prezentacija ona koja nimfu vodi istom brzinom kao što voda teče. Međutim, i tu, kao i u svim drugim oblicima mušičarenja, treba znati da nema 100% čvrstih pravila, tako da svima preporučujemo da sami stiču svoja iskustva na vodi i da, kada na nju izlaze, sa sobom ponesu i poneku Crnu nimfu. ●