Ribolov na Crnu nimfu moguć je po svakom vodostaju i stepenu zamućenosti vode i, ako je prezentacija korektna, uvek će se naći poneka riba koja će je uzeti. U uslovima bistre i male vode, bolje je koristiti manje veličine udice, od 16 do 12, dok se pri uslovima zamućenije vode mogu koristiti i one koje su vezane na udicama 10, 8, pa čak i veće. Takođe, kada je vodostaj nizak, dovoljno su teške nimfe sa mesinganim glavama, ali kada je visok, onda su glave od tungstena od velike koristi. Važno je da se ovim nimfama lovi vrlo blizu dna, u zoni gde se ribe sklanjaju od vodene struje. Čak i na najbržim delovima reka, pri dnu postoje "džepovi" u kojima voda skoro stoji. Takva mesta se po praviliu nalaze iza prepreka (stena, kamenja, panjeva i sličnog) i omogućavaju ribama da gotovo bez utroška energije zadržavaju svoje mesto u reci. Ukoliko naiđe dobar zalogaj, one su spremne da izađu iz takvog zaklona i zatim se brzo vrate nazad. Zbog toga se uzimanje nimfe u bržoj vodi obično vrlo jasno vidi kao trzaj na predvezu i struni. Kada je voda vrlo jaka i zamućena, ribe obično prilaze bliže obali i mogu se naći na mestima koja su u normalnim uslovima nezanimljivi plićaci. One se tada sklanjaju od najjače struje i drže zaklona uz obalu, ali se baš u takvim momentima ponekad vrlo intenzivno hrane, jer voda može da im nanosi dosta hrane. Crna nimfa, koja ne imitira nista konkretno, ali generalno liči na neke od pastrmkinih omiljenih zalogaja, tada postaje vrlo korisna mušica. Ono što je posebno dobro kod nje je to što je zbog tamne boje u uslovima smanjene vidljivosti ribe bolje vide od drugih mušica.