Iz alpskih jezera je preneta u mnoge ribnjake širom Evrope, gde je uspešno veštački mrešćena i puštana u planinska jezera u kojima je ranije nije bilo. Nažalost (ihtiolozi čistunci bi rekli - na sreću), primila se samo u nekima: u Srbiji u uvačkim, u Crnoj Gori u Biogradskom i Crnom jezeru, u Bosni u Plivskom i još nekima...
   Tri jezera na reci Uvac, desnoj pritoci Drine, jedina su u kojima je kod nas ima. To su Uvačko (Sjeničko), Zlatarsko (Kokin Brod) i Radoinjsko. Ona čine najveće rezervoare pijaće vode u Srbiji. Prvo u nizu je Uvačko jezero, dugo je 25 km, a dubina dostiže i do 100 metara. U njemu, nažalost, danas nema zlatovčice u broju dovoljnom za ciljani lov, ali ima dosta mladice i soma, ali o tome ćemo drugi put. Odmah ispod Uvačkog nastaje Zlatarsko jezero, koje je bogato zlatovčicom i smuđem, vrstama posebno interesantnim nama varaličarima. Jezero je pri maksimalnom vodostaju dugo 27 km, dok dubina dostiže i do 80 metara, što čini odlične uslove za razvoj kapitalnih jezerskih zlatovčica.

Autor teksta sa zlatovčicom sa Zlatarskog jezera, upecanoj iz čamca početkom aprila ove godine

Zlatarsko jezero je dugo oko 20 km i veoma je bogato zlatovčicom