Već u decembru se nanizalo nekoliko lepih dana i rešio sam da odem do Topole, na Jasenicu. Parkirao sam kod starog mosta prema Kragujevcu, namontirao sistem i spustio da vidim kako se ponaša. U tom trenutku se, niotkuda, pojavljuje par velikih klenova. Iznenađen, gledam prema sistemu, polako odižem mamac sa dna i sa malo laganih podrhtavanja privlačim pažnju jednom glavonji koji potom prilazi. Puštam mamac da lagano pada i u tom trenutku klen ga kupi, kontra, tu je, počinje da kuva, zamaram ga, privlačim uz obalu, ostavljam štap i silazim po njega. Slikanje i nazad u vodu, uz zahvalnost što mi je pružio to zadovoljstvo da ga na viđeno prevarim. Posle obilazim još dva vira, dobijam dva manja klena (300-400 g), naglo pada temperatura, pakujem se i polazim.
   Tako sam već u prvih desetak izlazaka, kako na jezeru, tako i na potocima, uvideo svu efikasnost ove tehnike. Veliku uspešnost vidim u dve stvari: prezentaciji kojom i neaktivnu ribu pokrećemo (kao što tvič izludi pastrmku) i velikom broju raznih silikonskih mamaca koji uverljivo imitiraju sve što može da postoji (larve, gliste, bube, razne male ribice, pa i vanzemaljce). Dodatni plus je i to što su veliki proizvođači odlično ̎provalili ̎ mirise i nadipovali sve te kreature, tako da su prosto neodoljiv zalogaj za mnoge vrste riba.