I tako sam jednog novembarskog dana, posle posla, produžio 2-3 km na potok Peštan. Stigao sam do prvog vira, voda je bila prilično bistra i mala toliko da je mogla da se preskoči. Prvi zabačaj na izlaz iz vira i nekoliko cimkanja prema dubljem delu i odmah udarac. Posle nekoliko klenčića prešao sam na sledeći vir, pa na deo toka uz granje i za dva sata sam imao zavidan broj izvađenih klenova i dve potočne mrene. Sledeći put sam poneo kantu da u povratku poribim jedno jezero, a to radim kad god mi se ukaže prilika, nadajući se da će određeni procenat preživeti i da ću, kao nekada, gledati velike komade kako krstare površinom. Pošto je zahladnelo, smanjila se aktivnost i broj udaraca, ali je bilo sasvim dovoljno dešavanja da testiram novi štap za neku sasvim drugu namenu.

Klenove  sam pomoću kofe preneo do jezera u kome ih je do pre nekoliko godina bilo u velikom broju