Pecanje bassa u Amazonu je praktično moguće samo tokom niskih vodostaja. Nivo ove veličanstveno ogromne reke može da poraste i do 12 metara u odnosu na sušnu sezonu. Nakon što vodostaj amazonskih pritoka poraste do te mere da plavi okolne džungle, sitnija riba se povlači u čestar i poplavljeno žbunje, a za njom ide i bass. Bez obzira na entuzijazam i upornost ribolovca, pecanje PB pri velikim vodostajima je nešto što se nikako ne preporučuje jer naći ga pri takvim uslovima graniči se sa nemogućim. Stoga, ko se odluči da ide na Amazon da peca, mora dobro da se raspita o vodostajima i da cilja drugu polovinu sušne sezone. Na sreću nas ribolovaca, Brazil je ogroman i u različitim delovima važe različita pravila, odnosno neke reke dostižu svoje ekstremne vodostaje u različitim periodima godine, što nam omogućava ribolov kad god se zateknemo u Brazilu.

   Ono što svakako važi za svaku vrstu peacock bassa je da ga je najbolje pecati u momentima kad voda opadne do te mere da se iz poplavljene džungle vraća u korito. To su trenuci kada, nakon višemesečnog perioda u kome se mučio da se prehrani (jer se sitna riba uspešno skrivala), bass najednom dolazi u situaciju da je hrana dostupnija, i to ne propušta. Niži vodostaji reka na Amazonu uglavnom se zatiču od jula do kraja novembra za južne delove Brazila, i od decembra do marta za severne.

   Peacock bass se retko kad može naći na sredini reke, pa makar to bila i omanja tekućica. Najviše voli da se zavlači u granje i raznorazne prepreke. Tu traži zaklon i iz zasede vreba svoj plen.