Za prisustvo haringe u Bistrici sam saznao slučajno, od kolege koji se pohvalio ulovom njemu nepoznate rečne ribe. Imao je i fotografiju. Gledam, i ne mogu da verujem! U meni se budi lavina emocija i sećanja na moje ribolovačke početke. Naime, sada već davnih 60-tih otac me je vodio na kanal koji spaja Moraču i Skadarsko jezero (malo iznad željezničkog mosta) da lovimo kuble iliti frage. Štap od bambusa, mašinica Mitchell Garcia, najlon Leska 0,30 mm, Mepps 0 i nekih 30 g olova iznad virble, da bih mogao da zabacim. I lovilo se o-ho-ho! Mislim da je bila sredina leta, pošto znam da bi usput uvek kupili lubenicu. U sumrak bismo zabacili dubinke i lovili jegulje.
   Na Bistrici, u principu, treba tražiti delove reke sa ravnomernim tokom umerene brzine i sa peskovito-šljunkovitim dnom. Ako ima i podvodnih trava, još bolje. Haringa se obično zadržava oko sredine reke, gde je voda najdublja. Svoje prisustvo odaje prilično bučnim klobucima na površini vode.