Zlatovčica se na Zlatarskom jezeru najus­pešnije lovi od marta pa sve do kraja maja, kada se povlači u dubine. Na samom početku sezone najbolje je pretraživati pliće delove jezera sa naglim prelazom dubine, i to pozicije koje su preko celog dana izložene sunčevim zracima i gde se voda najpre zagreje. Tu se okupljaju velika jata beovice, zlatovkine omiljene hrane. U ovom periodu godine, naročito za vreme kišnih dana, mogu se videti retki ali spektakularni prozori površinskog lova zlatovčice i lepezasti begovi hiljada beovica, slično kao kada morske grabljivice progone sardele. Kako odmiče pro­leće i voda se više zagreva, ribu treba tražiti u sve većim dubinama, u hladnijim slojevima vode. Na Rado­injskom jezeru sezona traje znatno duže, jer je tu konstantan priliv ledene vode sa dna Zlatarskog jezera za potrebe hidrocentrale. Zlatovčica se može pecati i sa obale i iz čamca. Čamac nam, osim klasičnog spininga, pruža i mogu­ćnost lova trolingom (vučom).
   Za pecanje sa obale potrebno je imati duži štap, optimalno 270 do 300 cm, radi daljeg zabacivanja lakših varalica, jer se riba često nalazi daleko od obale. Treba vam štap srednje brze akcije, gornje težine bacanja 20-30 grama. Bitno je da mekši vrh štapa "odradi" sve nervozne trzaje ribe, bacakanja na površini, kao i da amortizuje silovite begove krupnih primeraka (1-3 kg), koji su izuzetni borci i ne smiruju se ni jednog trenutka. Usta zlatovčice su meka, pa su pri ribolovu krućim štapovima veoma česta spadanja ribe sa udice. Za Radoinjsko jezero, gde su pastrmke manje, dovoljni su štapovi dužine do 250 cm i težine bacanja 10-15 grama, naročito u kontekstu kompletnog užitka u borbi sa ribama, koje su najčešće težine do 300-400 g. Mašinica 2500-3000 po Shimanu, nežnije podešenog drila, odradiće posao na oba jezera.