Top Water
   Kako smo praktički sve klenove uočili doslovno uz samu kamenu obalu dok smo se šetali uz Savu dan prije prvog ribolova, logično je bilo da će se naša taktika ribolova vrtjeti oko preciznih zabačaja paralelno s obalom. Ja sam ribolov započeo s twitch voblerima samo zato što smo krenuli u zoru i bilo mi je nekako premračno za bacanje površinaca, ali sa prvim zrakama sunca nestala je i svaka potreba za bacanjem voblera. Ne samo da je upotreba zara potpuno eliminirala mogućnost konstantnog zapinjanja za potopljeno kamenje uz obalu, nego nam je u prilog išlo i to što su priobalni klenovi uglavnom pozicionirani ispod krošanja drveća koja nadvijaju Savu, pa su zbog toga sasvim sigurno površinski orijentirani uslijed regularne ishrane kojekakvim insektima što popadaju s drveća.
   Da ne kažem koliku prednost daju zare kad je riječ o dalekim i preciznim zabačajima, što je od ključne važnosti pri ribolovu čiji je sastavni dio odronjavanje komada obale u vodu. Koliko god riba bila neispikana, ipak svaka bježi kad komad obale padne u vodu, zbog čega je daleki izbačaj ključan za ostvarenje ulova. Dalek, i precizan: iako smo u prvom ribolovu pretpostavjali da klenovi grizu svugdje, pažljivija analiza poteza na kojima smo dobijali udarce dovela nas je do zaključka da su klenovi locirani na veoma ograničenim mikrolokacijama, i precizan hitac na dobro mjesto u 99% slučajeva rezultirao je ulovljenom ribom, dok su okolni udarci bili uzrokovani klenovima koji su se maknuli sa svoje pozicije u potjeri za zarom koja im je ušla u rub vidnog polja. Uz sve to, napadi na top water varalice toliko su spektakularni da voblere ne bih bacao čak i da rade bolje od zara!