Peacock bass

   Peacock bass (pikok bes), na portugalskom tukunare. Mnogi ga smatraju najborbenijom slatkovodnom ribom, ali ako bi o borbenosti i moglo da se diskutuje, o lepoti ove ribe za to, po mom mišljenju, nema mnogo prostora; peacock je, definitivno, najlepša slatkovodna riba na svetu.

Piše: Dragan Stojanović Gane

   Ova vrsta spada među najveće slatkovodne grgeče/basove, odmah iza nilskog grgeča i papuanskog crnog basa. Poznata je po svojim neverovatnim bojama, karakterističnom obliku tela (debeo je i glavat), ali i po velikoj borbenosti, što ribolov na njega čini izuzetno atraktivnim. Pecanje ove ribe predstavlja užitak za svakog ribolovca, svejedno da li je varaličar ili mušičar. To je poput pecanja velikoustog basa koji je na steroidima i sa kavgadžijskim manirima. Kada bih pokušao da ga opišem pripisujući mu svojstva drugih vrsta, bila bi to riba koja varalicu uzima silinom bucova (samo još jače), pružajući otpor poput morske ribe sopstvene veličine, a sa izdržljivošću salmonide. Sve to je, u jednom, peacock bass. Uzimanje površinske varalice odvija se sa velikom silinom, praćeno je bukom i udarom koji izaziva nevericu. Uzimanje plitkoronca je malo manje spektakularno, ali udarac nije ništa slabiji. Osećaj je kao da si zakačio teretni voz koji se kreće u suprotnom smeru… Ako bi neko slučajno pomislio da se riba takve borbenosti brzo umori, peacock bi ga demantovao; nakon dovlačenja do čamca, sledi novi beg u dubinu i što dalje.

   Rame uz rame sa Brazilkama, peacock bass je glavni krivac što sam se u Brazil uvek iznova vraćao. Imao sam priliku da ga pecam na Rio Negru, na Masariko jezeru i na reci Žatapu (Jatapu). Ukupno, skoro mesec dana ribolova na PB, dovoljno da teorijska saznanja potvrdim u praksi i naučim ponešto novo.