Ova mutna vodurina je Solimoes, a crna je Rio Negro (logično). U ovakvoj formaciji (kako se vidi na slici) dve reke (vode) teku paralelno više desetina kilometara, bez primetnog mešanja. To je prirodni fenomen, a razlozi su različit viskozitet i temperatura (Rio Negro je topliji desetak stepeni), kao i konfiguracija dna i sam tok.

   Solimoes izvire na nekih 5000 m nadmorske visine, u peruanskim Andima, na oko 160 km od Tihog okeana, a njegova voda se uliva u Atlantski okean nakon 6500 km toka. Rio Negro ima tok dug nekih 2500 km. U Brazil dotiče iz Kolumbije. Karakteriše ga velika koncentracija organskih kiselina i, samim tim, nizak pH nivo (između 4 i 5), koji ne pogoduje insektima. Drugim rečima, na ovoj reci nema komaraca! Nema komaraca, znači: nema malarije, dengi, niti žute groznice... Nema komaraca, a ima ribe. To je to! Mesto iz snova!

   1300 km od Manausa, Amazon se uliva u Atlantski okean. Plovidba velikim brodovima od Atlantskog okeana moguća je 3700 km uzvodno od ušća, do mesta Ikitos. Može i još uzvodnije, ali brodićima i čamcima. Neki ozbiljniji transport robe nije moguć.

   U svakom slučaju, Amazon je to što jeste: nepresušni izvor ribe u netaknutoj prirodi. Definitivno, nema boljeg mesta za ribolov. Pecanje tamo gde riba nikad nije videla varalicu, u rekama gde mahom opstaju samo predatori i gde skoro svaka riba jede manju od sebe (bez obzira na vrstu). To je Amazon.