Sve je u plitkome
   Kako naše gaženje po kamenju nije ostalo ograničeno samo na prvi komad obale koji smo prešli, nego na tri različita poteza Save koja su nam se činila prikladnima za takav ribolov, različitost pređenih terena pružila nam je uvid u karakterističnost mikrolokacija koje naseljavaju klenovi. Iako mi je prva misao bila da ćemo ih najviše uloviti u rupama iza kamenja i potezima kontratoka s dubljom vodom, ispostavilo se da sam bio potpuno u krivu. Dublje rupe nam nisu dale niti jednog klena, tek nešto promašenih napada manjih bolena, a sva akcija s velikim klenovima bila je svedena na plićake sa ispod 20 cm dubine! Gledajući s točke otkud smo bacali, nikako nismo mogli vidjeti kako izgleda teren na kojem nam udaraju, ali nakon što smo došli na točku gdje su ribe grizle, svaki smo se put iznenadili shvativši da je riječ o kratkom potezu kamenog plićaka na kojem se dubina nigdje ne spušta više od pola metra, a nerijetko je bilo toliko plitko da nam nije bilo jasno kako su oni uopće plivali tamo. Još ako je u tom plićaku bio neki kamen koji je malo razbijao tok, to je to, tamo je sigurno ogromni glavonja koji samo čeka da nešto padne u vodu u njegovom vidokrugu!
   Što se bolena tiče, nismo imali niti jedan udarac na klenovskim pozicijama, ali relativno često nam se događalo da nakon totalnog promašaja ciljanog pravca zabačaja i pada zare desetak metara od obale, prilikom brzog privlačenja odnekud izleti bolen i krvnički sastavi zaru. To se uglavnom događalo na mjestima gdje se šljunak odronio u vodu i napravio malo dulji potez plićeg i šljunkovitog dna sa prijelazom u dubinu malo dalje od obale, a isto tako smo imali i nekoliko lijepih napada na prije spomenutim dubljim dijelovima iza kamenih špica gdje uopće nije bilo klenova, ali zato je teren izgleda odgovarao bolenima. Ti dublji dijelovi, između ostaloga ,izgledaju i kao iznimne smuđevske pozicije, što ću zasigurno provjeriti jedne noći…